ePrivacy and GPDR Cookie Consent by TermsFeed Generator

Viviana Brkarić: Danas je istrorumunjski sveden ne samo na „jezik obitelji”, već na „jezik pojedinih članova obitelji”

Razgovarala: Mihaela Štriga Zidarić

Interpretacijski centar Vlaški puti_foto: Valter Stojšić

Prije gotovo tri godine, u studenome 2019. osnovan je u Šušnjevici (općina Kršan) u Istri, na samome rubu Parka prirode Učka, Ekomuzej Vlaški puti. Zanimljivog i suvremenog koncepta, ovo će mjesto zasigurno uskoro postati jedna od nezaobilaznih točaka za posjetitelje Istre. Misija je muzeja, navodi se na web-stranici „valorizirati i prezentirati društvenu povijest i tradicijsku kulturu Šušnjevice i okolnih naselja s posebnim naglaskom na transmisiji znanja o vlaškom (tzv. istrorumunjskom) jeziku i kulturi”. Šušnjevicu i okolna sela Brdo, Kostrčane, Zankovce, Letaj, Novu Vas i Jesenovik, naime, nastanjuju govornici vlaškoga jezika, koji je zajedno sa žejanskim, kojim se govori sjevernije, u Žejanama, od 2007. godine uvršten na Listu zaštićenih kulturnih dobara u Registru kulturnih dobara Republike Hrvatske pod nazivom istrorumunjski govori.

Istrorumunjski je jedan od četiri povijesna dijalekta rumunjskoga jezika prisutan na Istarskom poluotoku od kraja 15. i početka 16. stoljeća, tj. od dolaska balkanskih Vlaha preko sjeverne Dalmacije, i povezan s preostala tri (dakorumunjskim, arumunjskim i meglenorumunjskim) na leksičkoj, fonetskoj/fonološkoj, morfološkoj i sintaktičkoj razini. Kao takav predmetom je znanstvenoga interesa rumunjskih, ali i hrvatskih znanstvenika (o čemu je govorio i akademik August Kovačec u intervjuu za drugi broj časopisa Verso). No izvornih je govornika sve manje, stoga treba pohvaliti niz inicijativa za očuvanje ovih govora. Na tom je tragu i djelovanje Ekomuzeja Vlaški puti, smještenoga u prizemlju školske zgrade u Šušnjevici, obnovljene 2016. godine sredstvima koja su osigurale dvije države, Hrvatska i Rumunjska.

S Vivianom Brkarić, ravnateljicom Interpretacijskog centra, razgovarali smo o službenom jeziku ekomuzeja, tj. vlaškom jeziku, i njegovu očuvanju u sve težim uvjetima.

Viviana Brkarić, foto: osobna arhiva

Čestitke na nedavnom imenovanju za ravnateljicu Javne ustanove Interpretacijskog centra Vlaški puti u Šušnjevici! Vi ste, uostalom, i idejna autorica projekta Ekomuzej Vlaški puti. Kako se centar identificira, koristite li stručne termine kao što je „istrorumunjska zajednica ili je to za govornike vlaškog i žejanskog jezika neprirodan termin?

Zahvaljujem na čestitkama. Interpretacijski centar Vlaški puti javna je kulturna ustanova čiji je osnivač Općina Kršan te će trajno predstavljati i promicati materijalnu, nematerijalnu kulturnu i prirodnu baštinu na području Općine Kršan. Interpretacijski centar Vlaški puti sastavni je dio koncepta Ekomuzej Vlaški puti koji predstavlja mjesto valorizacije i prezentacije društvene i tradicijske kulture te povijesti Šušnjevice i bliže okolice kroz koncept kulturnog krajolika. Kulturni krajolik nastao je djelovanjem prirodnih sila te ljudskim djelovanjem kroz povijest. Ekomuzej se sastoji od Interpretacijskog centra i Medijateke smještenih u staroj lokalnoj školi te pješačkih tematskih staza kroz Park prirode Učka koje su direktno vezane za život i djelatnosti zajednice. Dobro ste primijetili da je „istrorumunjska” zajednica nama neprirodan termin te radije koristimo termin govornici vlaškog ili govornici žejanskog jezika.

Kakav je bio put do uspostave Ekomuzeja? Je li Centar dobio potporu od strane hrvatske i rumunjske države, odnosno Europske Unije?

Ideja o uspostavi Ekomuzeja nastala je nakon što je obnovljena školska zgrada u Šušnjevici. Obnova je bila nužna zbog urušavanja dijela krovne konstrukcije. Pozvana sam na sastanak koji su inicirale Općina Kršan i Istarska županija te smo dobili zadatak da napravimo idejno rješenje za sadržaj prostora u prizemlju školske zgrade. Projektni tim činili smo Valter Stojšić, Tamara Nikolić Đerić i ja. Nakon što smo napravili idejno rješenje Ekomuzeja Vlaški puti, trebalo je osigurati sredstva za provedbu. Naišla sam na natječaj Europske Unije namijenjen parkovima prirode i nacionalnim parkovima. Budući da sam čula da Park prirode Učka već ima skoro zgotovljen projekt za prijavu na taj natječaj, obratila sam se ravnatelju Parka s molbom da im se pridružimo kao partneri na projektu. Naš idejni projekt Ekomuzeja Vlaški puti svidio se ravnatelju Egonu Vasiliću te se savršeno uklopio u njihov projekt Učka 360˚ i tako je uspostavu Interpretacijskog centra Vlaški puti kao dio projekta Učka 360˚ financirala Europska Unija u visini od 85% , dok je 15% financirala Općina Kršan.

Što Ekomuzej može ponuditi posjetiteljima? Web-stranica obećava vrlo zanimljiv trodijelni koncept (Interpretacijski centar, Medijateka, tematske staze) po kojem muzej izlazi izvan zgrade, u krajolik parka prirode Učka, a posjetiteljima tematskih staza nudi se čak i mobilna aplikacija…

Ekomuzej Vlaški puti sastoji se od Interpretacijskog centra, Medijateke i tematskih staza Putevima kontrabanda. Kroz multimedijalni postav Interpretacijskog centra posjetitelji će se upoznati s društvenom poviješću Šušnjevice i okolice s naglaskom na vlaški jezik. Vlaški jezik službeni je govor Ekomuzeja. Legende i sav audiovizualni materijal upućuju na spomenuti govor s ciljem senzibilizacije publike i lokalnog stanovništva za kulturološko bogatstvo ovoga kraja. U Medijateci će se odvijati edukativne radionice, moći će se pretraživati građa na vlaškom i žejanskom jeziku te digitalizirane publikacije o jeziku i jezičnoj zajednici, kao i publikacije sa zavičajnom tematikom.

Tematske staze Putevima kontrabanda posjetitelje upoznaju s dijelom lokalne prošlosti kroz priču o „kontrabandu” i omogućuju posjetiteljima da prođu uzbudljivim rutama kroz Park prirode Učka. „Kontraband” ili krijumčarenje odvijalo se tridesetih godina prošlog stoljeća kada je za vrijeme talijanske vlasti proglašena „zona franca” ili bescarinska zona u Kvarnerskoj provinciji. „Zona franca” obuhvaćala je Rijeku, Opatiju, Ičiće, Iku, Lovran, Mošćeničku Dragu i Matulje i na tom je području roba široke potrošnje bila jeftinija nego u okolnim područjima pa su stanovnici dobili novi način na koji su se mogli prehraniti – krijumčarenje robe iz bescarinske zone.

Posjetitelji mogu na svoje pametne telefone besplatno preuzeti mobilnu aplikaciju Putevima kontrabanda koja će ih voditi kroz tri predložene rute. Sve tri rute uključivat će različite lokacije prirodne i kulturne baštine popraćene video i audio zapisima, fotografijama i informacijama o prirodnim obilježjima i posebnostima, o važnim lokacijama, korisnim informacijama o najbližim trgovinama, smještaju, restoranima i sl.

Kako su izvorni govornici ovog dijalekta prigrlili projekte Interpretacijskog centra?

Lokalno stanovništvo i izvorni govornici bili su od samog početka uključeni u provedbu projekta tako što su sudjelovali kao kazivači u snimanju kratkih filmova za potrebe postava, ustupili nam svoje stare fotografije i predmete, podijelili s nama svoje životne priče. Nekoliko mještana bilo je uključeno u izradu ručno rađenih suvenira koji se prodaju u suvenirnici Ekomuzeja. Djeca su uključena u projekte koje provodimo u Ekomuzeju u suradnji s udrugom Spod Učke. Od jeseni prošle godine započeli smo s projektom Očuvajmo svoj jezik i tradiciju u kojoj školska djeca uče osnove vlaškog jezika, za najmlađe imamo jezičnu igraonicu Puljići („ptići”) koja se odvija od 2011. godine te kroz razne aktivnosti potičemo djecu da uče vlaški jezik. Kroz projekt (Ne)skrivena Istra već osmu godinu organiziramo radionice pripovijedanja u kojima su nam često pripovjedači govornici vlaškog i žejanskog jezika. Dio tog projekta provodimo i u prostoru Ekomuzeja.

Interpretacijski centar Vlaski puti, foto: Valter Stojšić

Vlaški je jezik u Istri prisutan više od jednog tisućljeća, a danas broji tek nekoliko stotina govornika. Kakva je njegova budućnost? Na koji način Ekomuzej sprječava pad broja govornika žejanskog i vlaškog jezika?

Nažalost, vlaški i žejanski jezik visoko su ugroženi jezici. Zadnjih desetljeća prekinuo se prirodni prijenos s roditelja na djecu. U svih pet sela (Nova Vas, Šušnjevica, Jesenovik, Brdo, Letaj) gdje se tradicionalno govori vlaški jezik danas ima možda pedesetak govornika. Situacija nije puno bolja ni u Žejanama gdje danas ima manje od trideset izvornih govornika žejanskog jezika. Više govornika ima u većim gradovima kamo je iselio dio stanovništva iz navedenih sela. Mi u Ekomuzeju, osim što imamo radionice učenja vlaškog jezika za djecu, radimo i na dokumentiranju jezika, na prezentaciji i valorizaciji vlaškog i žejanskog jezika te na poticanju govornika da prenesu jezik na mlađe naraštaje. Sakupljamo kazivanja govornika vlaškog i žejanskog jezika u audio i video obliku, sakupljamo građu o vlaškom i žejanskom jeziku te je pripremamo za pregledavanje u Medijateci u digitalnom obliku. Radimo na osmišljavanju edukativnih sadržaja za učenje vlaškog jezika, organiziramo edukativne radionice tradicijskih obrta. Snimili smo kratki film o izradi tradicijskih pletenih košara od vrbova pruća na vlaškom jeziku. Organiziramo razna događanja i manifestacije u Šušnjevici vezane za vlaški jezik i život lokalne zajednice. Svim tim aktivnostima želimo odgoditi nestanak ovog našeg blaga. Zadovoljna sam djelovanjem lokalne zajednice, ali nadam se da će se lokalna zajednica i više uključiti. U jezičnu igraonicu Puljići, koju provodimo kao aktivnost udruge Spod Učke, uključeno je dvanaestero djece, a u projekt Očuvajmo naš jezik i tradiciju uključena su četiri učenika koji pohađaju školu u Šušnjevici.

Postoji li suradnja između stanovnika Žejana i Šušnjevice?

Najintenzivnija suradnja stanovnika Žejana i Šušnjevice bila je na projektu Očuvanje vlaškog i žejanskog jezikakrozdjelovanje udruga Tragovi, Žejane i Spod Učke. Budući da udruga Žejane više nije aktivna, posljednje dvije godine surađivali smo sa Žejancima u projektu (Ne)skrivena Istra te u prikupljanju građe za Medijateku Interpretacijskog centra Vlaški puti. Udruga Žejane u rujnu 2018. godine pripojena je udruzi Žejanski zvončari. Tako su se sve aktivnosti koje su imale za cilj očuvanje i promociju jezika od početka pandemije provodile u sklopu udruge Žejanski zvončari. Odlična suradnja nastavljena je s dr.sc. Robertom Doričićem koji je radio na prikupljanju i organizaciji arhivske građe Ekomuzeja te kao kazivač žejanskog jezika u projektu (Ne)skrivena Istra, a suradnju ćemo nastaviti i u budućim projektima. Budući da su vlaški i žejanski dvije varijante tzv. istrorumunjskog jezika, željeli smo u centru prezentirati obje varijante. U dokumentarnim filmovima koje smo proteklih godina snimili u produkciji udruge Spod Učke kao što su Je letrika ubila štrige?, Medižije kontra štrigarije i Kontraband imali smo kazivače i na vlaškom i na žejanskom jeziku.

Koje društvene ili jezične karakteristike opisuju samo Žejance, odnosno stanovnike Šušnjevice?

Koliko mi je kao laiku poznato, postoji određena razlika između ove dvije varijante jezika u očuvanosti vokabulara, odnosno sačuvanih lingvističkih oblika. Ono što kao govornica vlaškog jezika uočavam jest da je u vlaškom jeziku značajan broj posuđenica koje dolaze iz talijanskog, odnosno venetskog dijalekta i čakavskog narječja okolnih sela s kojima su govornici vlaškog bili u doticaju. S druge pak strane, u žejanskom je, kada govorimo o posuđenicama, veći broj germanizama i posuđenica iz slovenskog, kao i iz okolnih čakavskih sela. Gledajući primarno mjesto u kojem se jezik govori, u Žejanama je taj jezik duže opstao kao „jezik sela”, no danas je u obje jezične zajednice jezik sveden ne samo na „jezik obitelji”, već na „jezik pojedinih članova obitelji”.

U djetinjstvu ste praznike provodili u Novoj Vasi, naposljetku ste se onamo i preselili. S kime komunicirate na vlaškom jeziku?

Na vlaškom jeziku komuniciram sa svojim ocem, prijateljicama, lokalnim stanovništvom – uglavnom usmeno.

Dječja igraonica „Puljići nije vaše jedino kreativno iskustvo. Sudjelovali ste u Udruzi Ri Eko Rijeka, glazbenica ste i svirate u bendu, sudjelovali ste u raznim projektima koji se tiču očuvanja vlaškog i žejanskog jezika, a okušali ste se i kao scenaristica u filmu Je letrika ubila štrige? U kojim sve područjima života njegujete vlaški jezik i na koji način?

Ulaz u Ekomuzej Vlaški puti, foto: Valter Stojšić

Radim naosmišljavanju edukativnih materijala za učenje jezika, autor sam dječjih pjesama na CD-u za učenje vlaškog jezika Viro ku mire / Pođi sa mnom, radila sam igrokaze za djecu na vlaškom jeziku, suautorica sam kuharice na vlaškom jeziku Če ran munkå? / Što ćemo jesti?.

Kao što sam već prije rekla, vlaški jezik prisutan je u svim filmovima kojih sam bila suautorica (Je letrika ubila štrige?, Medižije kontra štrigarije, Kontraband, Sprte). U protekle sam dvije godine s Valterom Stojšićem radila na izradi digitalnih sadržaja na vlaškom jeziku namijenjenih najmlađima, kao što su kratki animirani filmovi Bora ši sorele / Bura i sunce, Čârčâku ši furniga / Cvrčak i mrav, Šåpte korbi / Sedam gavrana.

Planiraju li „Vlaški puti kakve nove projekte u skoroj budućnosti?

Nastavljamo s projektom Očuvajmo naš jezik i tradiciju, planiramo nastaviti s izradom digitalnih sadržaja na vlaškom jeziku, radimo na novom dokumentarnom filmu. Stalno se nešto novo radi, koliko nam vrijeme i sredstva koja imamo dopuštaju. Sredstva za projekte udruge Spod Učke dobivamo javljanjem na javne natječaje. To su uglavnom sredstva Istarske županije, Primorsko-goranske županije, Ministarstva kulture Republike Hrvatske te Općine Kršan, ali i sredstva privrednih subjekata, npr. HEP-a. Interpretacijski centar Vlaški puti proračunski je korisnik Općine Kršan za svoj redovni rad, dok se za programska sredstva također natječemo na javnim natječajima, kao i za Udrugu. U prošloj i ovoj godini dobili smo sredstva od Istarske županije, a nadamo se da će nas podržati i Ministarstvo kulture Republike Hrvatske.

Articole similare

Începe să tastezi termenul de căutare mai sus și apasă Enter pentru a căuta. Apasă ESC pentru a anula.